|
Komentari On/Off
Statistike i linkovi
A ove đabalezgarije pratim redovno:
TURBO KEWL!!
Erlebnisgesellschaft
Jimbov mobilni dnevni blog
Raja na hrpi:
aarsla, astrid, athenaair, babl, bidon, bob, broco, cimeraj, fixmeup, herostrat, jimobile, katjusha, kolumna, lanivea, lanxsatura, majta, manistra, nachtfresser, nedorečen, neutrino, nikola, panonija, peratovic, schokac, umornikonj, vinkovci, vnukblog, wattoblog
U isčekivanju njihovog povratka:
Strizibubina poezija - Trenutno off-line al isplati se pročeprkat po arhivi
Opis Jimbloga
Ovo je dugogodišnji Jimbov blog.
Student: visok, lep&plav.
A blog? Pisan na relaciji Slavonski Brod - Sarajevo i obrnuto.
Najčešće đabalesku misli.
Blog najbolje zgleđe pri rezi 1024x768 i većoj. Fala ljepa.
jimblog@gmail.com
|
 |
|
30.04.2005., subota
Tražiš respekt?!
Dabome da tražim. Neznam kako je u RH, međutim u posljednje vrijeme su se u Sarajevu pojavili jumbo plakati, odnosno Billboardi na kojima piše "Tražiš respekt"? Klasičan teaser i tako to jel uglavnom reklama je vrlo malo govorila ali je zato privukla mnogo publike.
I eto da sad fama bude gotova, ta reklama reklamira cigarete "Respect" koje dolaze u dvije varijante, red i light i to po povoljnoj cijeni od 1.50KM. I ja eto sebi fino kupijo dvije kutije reda koje su došle u neatraktivnom plastičnom pakiranju zajedno sa upaljačem. No eto tako da stvar bude bolja i ni cigare nisu neke. Čini mi se da upakiravaju MC u te nove "pillowpack" kutije i prodaju ga za 20pf jefitnije. Ah ja. Inače TDR se baš zafuro sa tim nekakvim novim proizvodima među kojima moram spomenuti naravno i YORK tvrdo pakovanje kojeg prodaju po primaljivoj cijeni od 1.20pf. Dobar izbor radničke cigare ako niste ljubitelj mehke Drine. Kao ja recimo.
Bijo sam ja i gladan danas. Dabome. I hajd sad da ja fino zadovoljim te svoje nekakve porive il šta već neam pojma, nije ni bitno odem ja tud u lokalnu buregđinicu/čevapđinicu da si kupim dva hamburegera. Kad nema ništa od pečenja. Jeboooote. I hajd uzmi više te pite koja mi nanos više izlazi i utrpa mi umjesto zeljanice krompirušu. Oh jebem ti sunce. A baš mi nije legla ta pita nekako, neznam neam pojma. Al jutros sam smazo negdje oko 8h po kile bureka svježeg, svježijeg od izmeta koje tek dotiče zemlju u slobodnom padu iz kravljeg anusa. Dabome.
Rokenrol u Čikagu. To je Mihin neki fazon. Rokenrol u Čikagu. Nisam ga ja skonto. Al eto valjda ima neku poruku neam pojma. Dabome.
Sutra ja ode na odmor dole u "i". Tako Mato geopolitički objašnjava svoje podneblje. Ako imaš "Bosnu i Hercegovinu", onda je on taj "i". Dabome. To vjerovatno kaže u strahu da nebude Hercegovac pa da nebude išprdavan s naše strane. Vrlo vjerovatno. He.
Sad bi ja mogo poslat nekog da mi kupi ćevape. Ćevapi rulaju, ćevapi su zakon. Sutra će bit pečenja i pizdarija. Pa prvi zmaj je. Nije to zabacit.
Ova zemlja će propast. BiH. Mislim ako može propast još više. Ja mislim da ću se ja jedno jutro probudit u nekom bezprosotornom kontinuumu. I tud gdje je bila BiH bit će ništa. Bezprosotrnikontinuum. A zašto će se ova zemlja raspast? Pa eto recim prvi maj pada u nedjelju. Kao što možete naslutiti, to nije dovoljno dobar razlog da se zemlja raspadne. No dobro, idemo dalje. U BiH je ponedjeljak neradan dan. Ono pa da se dobije produženi weekend. Hajd recimo. Al pazi fazona, ni utorak se neradi!! A jebote, mislim nisam ja neki sad radoholičar pa da se žalim al ono! I sad što je najjače to će se opet nadovezat da se dobije cijeli tjedan free. Ja vam kažem da će se ova zemlja dezintegrirat. Iako je već dezintegrirana. Al ono dezintegrirat će se na molekularnoj razini. E, ovo je već bolji izraz. Totalno. Neće je više bit. Samo miris ćevapa i rahatlokuma kao duh će se širiti nad mjestom gdje je nekad bila BiH.
|
- 19:43 -
Pop(lj)uj (2) -
Zdr(u)kaj -
#
29.04.2005., petak
Pucarevac sam majko na bijelome konju
Iako naslov a bogami i sličkica koja prikazuje Novi Travnik nemaju veze sa današnjim postom ja sam moro okačit Novi Travnik jerbo sam ja počasni Pucarevac odnosno Lašvanac iako se to tako nekaže nema veze gluposti ionako samo pišem.
Dobro idemo dalje. Bijo sam danas na ispitu iz fizolofije povijesti uvoda u. I neznam kako sam prošo al eto nemogu se požalit da je bilo teško. Al vidjet ćemo šta nam donosi sudba kleta.
Život u domu dobio je novi nekakav preokret upravo zbog tog što se masa raje pokupila i ošla kući a sutra će ostat samo nekolicina ljudi. A i ja u nedjelju izmagljujem na Jablaničko jezero proslavljajući dan radnika uz pivo i roštilj. Ahaha.
Prvi maj to je inače uvijek tako nekako opićen men bio blagdan jer nekako je najdrugačiji od svih. Em što je na prvi maj pa vrijeme može bit svakako. I uvijek sam u brda neka išo slavit prvi maj. A i brdo kao brdo je fenomen ono, u Slavoniji si, i odma za prvi maj se moraš pentrat na neko brdo iako je Slavonija ravna ko Gwen Stefani. Izvintne neznam zašto sam to spomenijo.
Uglavnom eto tako uvijek to brdo nekako. I vinogradi. To je nakav dobar štih za prvi zmaj. Pa eto recimo onda neam pojma isto specifičan za prvi maj je roštilj. Svakako roštilj. I pivo. Pivo definitivno. Prošle godine smo igrali pokera to se sjećam. I Slatkiš bijo zapo pod sto. To baš bješe smješna epizoda. I vino smo pili. Iako nije vino ono klasično.
No uglavnom bezveze mi pričat sad o prvom maju to će bit tek pa ćemo onda o tome nego jedna pravo zanimljiva informacija koju ja nisam znao. Danas jel tu u lokalnoj rock birtiji konobar legenda priča kako je bio na svirci 94' u Đuri Đakoviću (današnji BKC) kad je bilo ko fol neko prvo primirje. O Sarajevu pričam da se razumijemo jel da nedođe do konfuzije. I na konceru Bruce Dickinson. Da Bruce Dickinson iz mejdena. I eto jebote kaže nije bilo puno raje jer nije ni bilo telefona ni ničega nego eto tako on uletio na koncert skoro pa bezveze. Kaže da mu danas pun kurac raje ne vjeruje da je Dickinskon pjevo u opkoljenom Sarajevu. Vjerovali ili ne, i ja sam bio skeptičan. Al zahvaljujući infranetu, eo jednog intervjua sa Dickinsonom
SR: The tune Inertia is all about playing Sarajevo. You actually played the front lines.
BD: Thats what the song is about. It all started with Kerrang!!, the metal magazine in England. The British U.N. Forces had quarters in Sarajevo and had been trying to get a rock and roll band out to cheer up the troops. A bunch of bands said they'd do it but never did. When they called us I just asked when. We actually drove through open battlefields.
Pa evo opet nešta:
Our next stop was a one-off gig in Sarajevo during the Bosnian War. What at first seemed like a good deed with an excuse for some rock with a ride in a tank thrown in (as it happened we got a ride in an Armoured Personnel Carrier, a Sea King Helicopter and a massive Hercules Transporter plane) turned into harsh reality as we saw the devastation and misery around us. Having couple of mortar rounds fired at the venue didn't cheer us up much either. War isn't fun
Pa ovo recimo
What the funniest, weirdest, strangest story during that time frame?
We went through a lot together on tour in Europe, the States, South America and Japan mostly fun but the wierdest and strangest story was the Bosnian tour we did. We were the only western band to play in Sarajevo during the war while it was still under siege. Words can't describe the feelings we experienced, meeting the soldiers in the front line, orphans, refugees and UN workers with the distant sound of distant gunfire. It was awful and inspiring. I've never seen anything like it.
I uglavnom na 100 mjesta se može na Netu nać da je fakat Dickinson imo svirku '94 u Sarajevu. Ludilo.
|
- 00:42 -
Pop(lj)uj (6) -
Zdr(u)kaj -
#
27.04.2005., srijeda
Kruška ubrana u rosnu zoru
Dobar večer - dobar dan. Kako ste mi. Nadam ste da ste dobro. Ja recimo jesam. Možda malo umoran, ali dobar.
Eto tako. Došo Melek u Sarajevo. I vako samo sam par instrukcija dobijo. Prva je dakle, opaska na nedavno objaviti tekst ...i treba ti lova... pa đe ja kažem vako, daklem citat mene samog:
A Sihra, Melek naš Beogradski mi je ispričo i priču onomad da je publika jednom isfućkala i isterala Boru sa stagea u Slozi jer je ovaj počeo pjevat baš lutku sa naslovne strane u trenutku kada je gorilo za ljutim rokerolom. Oteralo strašnog Boru sa pozornice.
Kaže Melek daklem da još napišem to da je to njemu reko Čičak koji je valjd tad radio u Slozi. Kolko sam skonto.
Druga daklem instrukcija je bila da ne smijem okačit ni jednu sliku Meleka na blog (iako ih ima pregršt) jerbo se "Melek nikad nevidi već se osjeti u našim dušama i grlima"
Tako da eto nema ni slike. A neće je ni bit daklem eto tolko o Meleku koji me je i počastio Zlatnom Osom, iliti prvoklasnom srbijanskom šljivom. Dosta sad o njemu posvetili smo mu i previše bitova na jimblogu. Kad je zapustio svoj blog.
Daklem dalje šta ima dobroga za nakucat. Neam pojma. Eo štos jedan.
Nije više Srbija do Tokija. Sad je Srbija do Srbije. Skontali Srbi da je zemlja okrugla.
GWAHAHHAHAHA.
E, jel dobar? Pa mora bit kad ga je Sova ispričo.
U Sarajevu je danas lijepo vrijeme i nebo je plavo. Nije crveno kao u nekom broju hajlendera, al ne zato što su ga Rusi ofarbali nego zato što je ozon se poozonio. Tako barem kaže Miha, kojem neću linkat blog jer ga ne piše više dugo od stoljeća sedmog. Ma linkat ću ga šta ima veze. Link.
Eh etoga tako daklem ha.
Opro sam kosu i obrijo se danas. Neznam dal bi to nekog interesiralo al neznam ko bi na kraju krajeva interesiralo to da je u Sarajevu nebo plavo a ne crveno. Pa jel? Dabome.
Inače volim ja crvenu boju, to mi je apsolutni favorit. Žestoka je. A i romantična. I ima je svakake. I politički me fino oslikava. Crveno. Petkom crveno. Kurvarluk. Ovo zadnje mi nije trebalo.
Uglavnom crvena je puno sretnija meni boja od recimo plave. Koja je onako nekako melankolična bezveze. Zelena je neka šumarska boja neam pojma. Iako ima dobrih zelenih. Nešto ono kao SMB boja. Ta je dobra. Zelena armijski. Ozbiljno zelena bi ju ja nazvo.
Žuta je gejaška boja. Nesmijem reć pederska da nebi ispo partijarhalno zadrto nacionalističko kvazi ustaško komunističko ruralno govno. Tako vas odma u startu danas klasificiraju kad kažete da je neko peder. Nije on peder, on je gay. A ja se uvijek sjetim onog vica kad Haso kaže Muji da on nije gay nego da je on obična pederčina. A danas je to popularno izmišljat imena za nešta što bi moglo zazvučat ružno. Recimo nije čistačica nego sanitarni tehničar za održavanje sanitarnih čvorova. Il recimo nema više radnika. Nego recimo "fizički savjetnik za istovar vozila". Glupost jebote. Al najjače mi je kad vidim te neke titule pa pokočiš se. Regionalni integracijski konzultant. I onda pitaš tog lika šta on radi a on kaže: Eeee, pa eto imam kancelariju. Gwahahahhahahaha. Mislim presmješno. Al eto ima bar kancelariju. I radi na projektu. To sam zaboravio. To je najbitnije. Svi takvi uvijek rade na projektima.
E šta radiš? Eo radim projekt.
Evo baš sad imam projekt odradit.
Kakav je projekt? Ma klasični projekt znaš.
O čemu? Ma klasika, projekt za firmu.
Uglavnom projekt je ta ključna riječ.
Odoh ja sad isprojektirat sebi jedan plan da nešto klopne.
Do idućeg projekta!
|
- 18:08 -
Pop(lj)uj (7) -
Zdr(u)kaj -
#
25.04.2005., ponedjeljak
Slika
Kako nisam znao šta da okačim danas na blogu pa sam odma u gugle imiđ srću ukuco slika i evo skinijo ovu sliku. Ođe imate original.
Ovo su nakve trebe iz plesnog kluba Vračar. Nikad čuo al nea veze. To morade da je negdje u Srbiji. Eo gledam im baš stranicu ima svakojakih slika. Dobre nakve trebe.
Uglavnom da se ja vratim spoljno-političkim temama ekonomske naravi. Poskupile karte za naftabus u BiH. I to za 10 posto/odsto/procenata. Kažu poskupila nafta. A nafta kad poslupi to je baš zajebato. Crna a poskupi. Ono - niđe veze. To je recimo kao da zlato poskupi. Pa đe to ima. A za naftu kažu da je crno zlato. Al nisam ja to nikad baš konto. Ajd znam šta je bijlo zlato. To je nešto ko zlato al nije žuto nego je bijelo. Al isto izgleda ko zlato ima isti ovaj kako se to kaže strukturu tvrdoću i to. Isto je metal eto da se tako izrazim. A recimo nafta nema veze sa zlatom. Mislim kako češ sad napravit recimo ogrlicu od nafte? Nemožeš. Jedino da ju staviš u neku času il nešto prozirno pa onda da metneš to oko vrata. A opet niđe veze. Mislim ko bi to nosio. Vidi imam lančić od crnog zlata. Bezveze skroz-naskroz.
A ja nevolim lančiće i to. Sat sam nekad volio nosit. A ni njega nenosim više. Ne treba mi. Imam na mobitelu sat. A njega ijonako gotovo uvijek nosim. Jer nije loše nosit mobitel sasobom. Može te svako nazvat kad hoće nešt da te pita. Recimo pita te kako se pravi pita. He he. A ti kažeš neznam. Hi hi.
Il recimo možete neko nazvat na piće. Pa ti fino odeš se držit s nekim.
A ima i blesavih ljudi koji te zovu na mobitel. Mene neki dan zove neka žena i kaže: "Alo!". Ja kažem "JA!" A ona "EEEE, jel to i sad kaže dobro cijeli moj broj osim zadnjeg broja". Ja kažem nije, i kažem joj koji broj je nazvala Kaže ona "A ko je to." A ja kažem šta te briga ko je vidiš da je pogrešan broj. Da bome. A ima stvarno svakakih ljudi. Ima recimo ljudi koji nevole sarmu. Prosto nevjerovatno. Nebi ti taj pojeo sarme ma za neznam šta. A pa mislim stvarno. Ne volit sarmu. To ti je kao da nevoliš mamu i tatu. Jednako tako.
A sarmu sam jeo jučer baš eto da se i na taj mili događaj obrecnem i nije bila loša bila je recimo ok. Al je pita bila dosta loša. I pite sam jeo. Mislim nije bila loša po hrvatskom normativu. Ako uopće postoji hrvatski normativ za pitu. al hajd recimo d se bureci, pošto u RH nema pita prave po nekom univerzalnom normativu onda je taj normativ u odnosu na bosanski bezveze. Iščupo sam danas bio iz Bureka komad mesa veličine sibira. I promatro sam ga dugo. Ljudi me pitali šta je zanimljivo tolko u tom komadu mesa. Reko - veličina. A ne kod nas u RH kupiš burek a mesa u tragovima. Samo luk neki u nekom bezveznom tjestu. Ja se jednom porezo ne Burek u Brodu.
Ozbiljno, nije šala. Porezo se na onu koru koja imitira yufku. Ma skroz naskroz bezvezarija. Pa još kad ga zamaste kod nas. A muko ježova. Pa imaš cijeli dan žgaravicu od bureka. I to kod nas normalno. Dođeš na poso, ništ ne radiš dođe šef i poćne te pilavit što ništ neradiš. A ti mu kažeš :" Jeo sam burek jutros" A on se odma poćne izvinjavat i ispričavat jer eto zna on kako je to imao je on jednom gastritis od lošeg bureka.
I baš kad sam kod Bureka pio sam neki dan Dukatov jogurt. Nekako mi kisi. Nemam pojma al je baš gadno kisio. Dao drugima oko sebe da probaju međutim kažu ljudi da ima ok okus. Nisam ja to mogo popit kad je tolko kisilo. Užas.
A recimo znam bila ono jednom afera kako jel Dukat uvozi mlijeko iz Ukrajine, odnosno mlijeko u prahu pa u Hrvatskoj pravi mlijeko koje prodaje. Pa je to mlijeko ko fol radioaktivno u granicama normale. To kao u onoj tvornici za proizvodnju ničega "NIŠTA" kada ona bromna voda koja se uvozi iz Krškog "uopšte nije radioaktivna, ona je samo malo radioaktivna".
Zamisli ti to. Probudiš se jedno jutro a ono ti izraste kljun na koljenu. Ili prst na čelu. Bezveze totalno. A možda dobiješ i supermoćnu moć nekakvu. Recimo da možeš iskopavat ugljen brzinom Alije Sirotanovića. I dobiješ nagradu za dobar rad. Al caka je u tom da je nagradu dodjelio lažni komitet.
Eh. Tad već počinje strka. Lažni komitet želi provest akciju Laufer do kraja. I time tebe provalit svojom lažnom plaketom.
I na kraju krajeve sve to zato što si išo kupit kilu bureka u Goražde, a u Nikaragvi izgubio ključ od bicikla.
Dabome!
|
- 17:11 -
Pop(lj)uj (4) -
Zdr(u)kaj -
#
23.04.2005., subota
Sajam knjiga
Juče sam bijo na sajmu knjiga. 8. međunarodni, na Skenderiji, zemlja partner RH. Moja dežela. Upad markicu. Đabe. A knjiga tonu. I bolje neg na interliberu. Đaba. Odnosno kod Rvata skupo da se usereš. Al kod braće Srba zato... jeftino da nemože bit jeftinije. Ne plačaju ljudi autorska prava pa na kraju ispadne da plaćaš samo troškove printanja. Knjiga za đabe. Mislim nije to dobro da se ne plačaju autorska prava. Al je dobro za nas krajnje korisnike. Mislim dobro - jeftino! Ma ja.
A imo je Algoritam i bilo raznih hrvatskih izdavača al skupo sve jebote ono baš poprilično skupo. A kod braće Srba knjiga od 3km pa nadalje. I to kake god oš. Razno-raznih. Ja kupijo jedno pet komada. Sigurno.
Al crnjak je što sam bio u cajtnotu. Pa trč ovdje, trč ondje. Hopa, cupa... i nikako. Nemoš stić pregledat sve, ni obić ni ništa. Al eto proširio sam biblioteku za par knjiga. To je fino. Knjige su vazda dobra investicija. Kad ju pročitate može vam služit kao potporanj za stol. Il recimo da vam drži vrata. Il neam pojma može se knjizi nać sto raznoraznih svrha. Al eto. Dobre su knjige. Volim ja knjige. Ima to ono filing dobar kad čitaš knjigu. Sad je moderno čitat iz pdfa knjige na dlanovnicima. Neznam ja to. Men se tu izgubila čar knjige. Recimo kad čitam, pa kihnem u knjigu. A ono sve balci se po stranicama razmažu. Čudo jedno. A na palmu, obrišeš rukom malo onaj ekran i bezveze.
Il recimo poklonit sad nekom knjigu u pdfu. Bezveze. Pošalješ mu mejlom knjigu i šta sad? Pa neš mu valjd posvetu napisat u mejl. Bezveze skroz-naskroz. Iako ima to i svojih privlačnih nekih strana. Recimo puno knjiga moš imat na jednom mjestu. Pa lako je manipulirat citatima, pa se na chatu kad zavodiš malojetnice moš prosipat pameti.
Al nije to to. Ipak je knjiga knjiga.
|
- 15:02 -
Pop(lj)uj (5) -
Zdr(u)kaj -
#
21.04.2005., četvrtak
Marx je najjači filozof svih vremena!
I to naravno Groucho Marx.
E ja. Daklem danas je bio filozofski dan D. Ispit iz Filozofije. Dan je počeo već rano ujtro i to u 7 čitanjem Filozofije by Nigel Warburton. I tako do nekih po 13. Pa hajd na ispit. Kiša je lila. Hodam ja tako, reko pješaka ću malo da odmorim misli filozofske i tešku glavu. Nećem trolom.
I hodam ja i taman negdje pred Paddyevom avlijom, zalije me Octavia. Jebena Škoda Octavia. Okrenem se u jednom naletu tako ja i pokažem internacionalni pozdrav nekulture uz salvu riječi koje su povezivale općenje i majku.
I hodam ja dalje do faksa. Pa reko šta sad? Zašto je trebalo da me zaprska taj debil? Možda sam ja samo lik iz pera nekog stripocrtaća koji je tjeo popuniti tri sličice svog stripa, tako da će na jednoj nacrtati Octaviu koja ubrzava i približava se rubu kolnika, u drugoj sličici kako me zaljeva kišom sa ceste, a u trećoj sličici kako se ja, junak ili antijunak stripa okrećem s ispruženim srednjim prstom i balončićem iz usta u kojima su nacrtani čekić, uskličnici, vragovi, prašina et cetera. A možda, kao što bi rekao i Nigel Warburton sam ja samo mozak u tegli nekog superzlog nacističkog znanstvenika pa je on u svojoj zlobi elektrošokovima i kemijskim reakcijama izsiumlirao prskanje mene koji u biti nisam ja?
Možda sam pak trebao kršćanski okrenuti i drugu stranu tijela da mi i po njoj poprska?
Hodam ja tako dalje prema faksu i razmišljam o Kantu. Šta bi on na sve to rekao? Kategorički imperativ? Dali je bio moralan moj postupak prema šoferu auta?
Pa recimo Sigumnd Freud. On bi imao svašta reć. Zašto sam ja baš pokazao srednji prst? Zna se šta predstavlja srednji prst. I zašto sam rekao "Jebem ti majku" šoferu srebrne Octavie? Dal se u podsvijesti krije neka seksualna želja koja je isplivala pokazivanjem srednjeg prsta?
Idem ja a glava mi ko bubanj. Pa mislim na ispit. Očul proć il neću? Platon bi garant rekao da negdje u nadsvijetu postoji ideja mog indeksa popunjenog ocijenama, a u mojoj stvarnosti ovo je samo sjenka na zidu pečine.
Dolazim napokon na faks, kad skontam da je ispit 28-og. Jebenog 28-og.
HE HEJ!
Otišao sam onda na pijacu, kupijo 7 crnih majca kratkih rukava i razmišljao o tome kako bih mogao pojest neku pitu ukoliko ne stignem na ručak.
|
- 17:43 -
Pop(lj)uj (4) -
Zdr(u)kaj -
#
19.04.2005., utorak
...i treba ti lova...
Eo Nikola me podsjetio na Lutku sa naslovne strane od stanovitog Bore Čorbe. To je jedan pjesmuljak kojeg ja vrtim već danima na svojoj liniji ili pak na svom mp3 playeru, naravno ovisno o mojoj lokaciji u datom trenutku.
I Zabranjeno Pušenje također ima lutku sa naslovne strane, a kako kaže drug Sova to je pjesma o Želji. Iako ja to po riječima nikad nebi skonto al eto mouće je i to ipak je to neka kako se ono kaže preneseno značenje il šta već pa jel.
A Sihra, Melek naš Beogradski mi je ispričo i priču onomad da je publika jednom isfućkala i isterala Boru sa stagea u Slozi jer je ovaj počeo pjevat baš lutku sa naslovne strane u trenutku kada je gorilo za ljutim rokerolom. Oteralo strašnog Boru sa pozornice.
Eto tolko o tome. E sad jedno izvinjenje svim čitaocima Jimbloga koji koriste rezu 800x600 sad sam sam se uvjerio kako taj moj Jimblog užasno izgleda na toj rezi, najbolja je neka užasno visoka, veća i od klasičnih 1024x768. Skonto sam da Jimblog vapi za nevjerovatnim redizajnom pa eto ako postoji nekakva duša od web dizajnera koja je spremna napraviti face-lift za pivo ili dva neka se javi na mejl koji je ovdje linkan lijevo tud đe talični tom kaže đe da se pišu mejlovi.
Trenutno još sam u fazi učenja filozofije al eto završio sam enciklopediste i fratelite egalite i ono drugo već sve što je došlo sa francuskom revolucijom, imam još tud ponešto za završit pa pročitat još nešto pa neke pojmove naučit i mogu se onda nadat možda i nekoj dobroj ocijeni, recimo sedmici. Al nisam ja pohlepan čoek men bi bila dosta i šestica. Ima već jednu devetku u indexu, vjerovali il ne i to je čak druga ocijena u indexu, ujedno i zadnja. Al bit če ih još nadamo se uskoro.
U Sarajevu ne pada kiša pa eto svima kojima pada kiša ja kažem u stilu Nelsona Muntza: HA HA!
Al padat će i ovdje uskoro izgleda. Sad sam čito ovaj strip Matakovićev zadnji nisam skonto moram priznat mora da sam oglupio od tolkog filovanja filozofijom.
Odo sad kupit neke zeljanice i jogurta baš sam nešto ogladan a jeo sam neke piletine al opet sam gladan. Eto tolko od mene. Od kog je i dovoljno je.
|
- 17:26 -
Pop(lj)uj (4) -
Zdr(u)kaj -
#
15.04.2005., petak
Napokon lijep dan opet
Dekart. Dotlem sam došo s filozofijom. Eto a imam daklem da dođem do današnjih dana. Egzistencijalizam i tako to. I onda moram rješit nekakve pojmove i još neku knjižicu pročitat i onda eto spreman sam da polažem ispit.
To sve daklem do četvrtka. Pa eto. Pa poslije toga ima još ispita, pa onda 1. zmaj koji ću vjerovatno proslaviti u Jablanici pa ću tamo negdje poslije 5. maja s jaranom Bidonom u Brod.
Bijo sam jučer i u Mostaru vjerovali ili ne. Prvi put u svome životu. Bio na starom mostu. Tjeo ja i skakat, al hladna Neretva pa ono nije baš bilo za skokove nešto predviđeno. I vratijo se iz Mostara i slušajući Mostar Sevdah Reunion učio filozofiju. Sevdah i filozofija su poprilično luda kombinacija. Bolje shvatiš filozofiju. Ako se tu ima uopće šta shvatiti.
Odo ja učit Dekarta.
Post scriptum:
Danas je godišnjica Jimbloga!
|
- 19:10 -
Pop(lj)uj (4) -
Zdr(u)kaj -
#
12.04.2005., utorak
kiša....
kiša pada danas...kap,kap,kap,kap...nadam se da sam vam dočarao kako kiša pada...danas sam ja i neki ljudi iz doma dobili pakete hrane, kao prava socijala...gladni i žedni studenti...smiješno pravo...ma dosta za danas nisam baš raspoložen-od koga je dosta je.
|
- 21:36 -
Pop(lj)uj (2) -
Zdr(u)kaj -
#
11.04.2005., ponedjeljak
ponedjeljke mrzim
sarajevo, hladno, vrijeme je prava mora. ovaj sivi grad dobije bolesnu boju kad kiša pada ili se priprema za to, a da stvar bude gora ponedjeljak je. ko što balašević pjeva-utorke mrzim, ja to pjevam uvijek ponedjeljkom...viked, ležiš u krevetu do podne, ništa ne moraš raditi što ne želiš, a onda dođe ponedjeljak i glupi raspored nekih dosadnih predavanja...i tako od 11h do 18h...
danas me glava boli...ma i zub boli kad je šupalj, ali zub možeš izvaditi, a šta uraditi s glavom...šteta stvarno što je ne možemo nekad skinuti, pa možda i izvaditi iz vrata...pogotovo kad boli da se ne može spavati, pa te ko najveći zlikovac proganja...a u pubertetu te muči nekim sitnicama, univerzalnim stvarima, apsolutnoj istini, i sličnim glupostima... eto tako...valjda će tehnologija doći i do toga da imamo dvije glave, jednu za spavanje, a drugu za razmisljanje-najvjerojatnije o glupostima...eto kako ponedjeljci utječu na mene...da su mi misli crne, i što bi rekli "niđe veze"
|
- 23:31 -
Pop(lj)uj (0) -
Zdr(u)kaj -
#
09.04.2005., subota
kornjača
sta da se radi kad je ovako dosadan dan, a vrijeme užasno, pa se ne može ići nigdje...pušim po cijeli dan i vučem se poput kornjače...pa i u novinama od tri dana nema ništa pametno...severina, papa, nogomet...to je vse o čemu ti glupi novinari znaju pisati...idem popit pat piva, pa tko zna...možda mi se ovaj dan učini najsretnijim do sad...ma glupa nedjelja u studenskom domu...svi otišli kući...kreten od dana
|
- 21:20 -
Pop(lj)uj (7) -
Zdr(u)kaj -
#
08.04.2005., petak
nemam pojma
jutro, ako se to može nazvati tako kad se čovjek probudi u 11.30h proveo saaaam uz par cigara i to je to...stigao sam na kraj pokopa pape, tako da sam i tu zakasnio kao obično...ništa novo, do 14.00h kad dobivam 300km, neka stipendija ili tako nešto...ko pravi hađija zasjeo sam u kavanu gdje se svira slatka američka komercijala...jedino što je tu valjalo jesu prjatelji, koji su iz ne znam kojeg razloga voljeli to mjesto...mene je užasno nervirao šanker koji je bio tipičan primjer sarajevskog šanera sa pivskim stomakom,namještenim šarmantim osmjehom i namjerno isturenom guzom...nije da sam obračao namjerno pažnju na njeg nego je se on konstantno ubaciva nekim "šarmantnim" opaskama...poslije sam išao pokazivati prijatelju nešto u vezi faksa, ma to je bila samo izlika da se popije koja piva i ispuši "mala tona" cigara...nakon toga sam morao u wc pa sam pozurio kući, tj. u naš dom...jednostavno rečeno nisam volio ostavljati svoje biološke suvenire u tuđim stanovima...u tim "slatkim" mirisima kaznjavam samo sebe, ipak nisam toliki sadist da i to priređujem to svojim prijateljima...
sve u svemu jedan neradnički dan, jednog marljivog studenta, puno cigara, dangubljenja i slično..ali znam da od sutra počinjem učiti, a možda ipak prekosutra...ma sutra ću sigurno...hoću, hoću...
|
- 23:52 -
Pop(lj)uj (1) -
Zdr(u)kaj -
#
07.04.2005., četvrtak
Begova čorba i pače od glave
Danas sam daklem po prvi put u životu jeo Begovu čorbu i pače od teleće glave. Fino, kaže moj gurmanski ukus.
U Sarajevu je inače vruće i to poprilično, ali ni to neće trajati vječno jer će se uskoro vrijeme popaklenit. Odnosno bit će pakleno. Neznam kako bih to bolje rekao.
Imam nekog posla, do čitanja.
|
- 18:21 -
Pop(lj)uj (3) -
Zdr(u)kaj -
#
06.04.2005., srijeda
Proljeće u našem gradu
Danas je cijeli dan srijeda i što bi se reklo dobro kada je srijeda jer to označava sredinu tjedna kao što sam baš bijo i jednom reko srijeda - sredina, kao što i u njemačkome jeziku ima mittwoch a u engleskom wenesday koji ipak ništa ne znači.
Da stvar bude kakva je dan sam započeo odmah u 06.45 sati po merkaliju. Bio sam u robotu. I ono što je najbitnije učio filozofiju. Iz naravno Sofijinog svijeta. Najjači dio u knjizi je bio kada je Sofija sada kad aje upoznala čari filozofije upitala majku nešto u filozofskoj maniri i ova se sjebala totalno i na kraju ju pita: "Malena, jesili se ti to počela drogirati?"
GWAHAHAHA. Znači da ako se baviš filozofijom ljudi odma pomisle na narkomaniju.
Pa eto. Kao pto i naslov kaže proljeće je u našem gradu lijepom gradu Sarajevu još da ne moram biti zatvoren u mišjoj rupi i učiti bilo bi super. No nema veze proći će i ispitni rokovi, nadajmo se uspješno.
Do čitanja.
|
- 18:10 -
Pop(lj)uj (4) -
Zdr(u)kaj -
#
|
|
|
|